Islamski magazin

Sura Jasin – arapski, transkripcija, prijevod

Sura Jasin – arapski (prvih 10 ajeta)

sura-jasin-arapski

Sura Jasin transkripcija (tekst)

Bismillâhi-r-rahmâni-r-rahîm

Jâ-sîn. (1)
Ve-l-kur-âni-l-hakîm. (2)
Inneke le mine-l-murselîn. (3)
‘Alâ sirâtin mustekîm. (4)
Tenzîle-l-‘azîzi-r-rahîm. (5)
Li tunzire kavmen mâ unzire âbâuhum fehum gâfilûn. (6)
Lekad hakka-l-kavlu ‘alâ ekserihim fehum lâ ju’minûn. (7)
Innâ dže‘alnâ fî a‘nâkihim aglâlen fe hije ile-l-ezkâni fehum mukmehûn. (8)
Ve dže‘alnâ min bejni ejdîhim sedden ve min halfihim sedden fe agšejnâhum fe hum lâ jubsirûn. (9)
Ve sevâun ‘alejhim e enzertehum em lem tunzirhum lâ ju’minûn. (10)
Innemâ tunziru meni-ttebea-z-zikre ve hašije-r-rahmâne bi-l-gajbi fe bešširhu bi magfiretin ve edžrin kerîm. (11)
Innâ nahnu nuhji-l-mevtâ ve nektubu mâ kaddemû ve âsârehum ve kulle šej-in ahsajnâhu fî imâmin mubîn. (12)
Vadrib le hum meselen ashâbe-l-karjeh. Iz džâehe-l-murselûn. (13)
Iz erselnâ ilejhimu-snejni fe kezzebûhuma fe ‘azzeznâ bi sâlisin fe kâlû innâ ilejkum murselûn. (14)
Kâlû mâ entum illâ bešerun mislunâ ve mâ enzele-r-rahmânu min šej-in in entum illâ tekzibûn. (15)
Kâlû rabbunâ ja‘lemu innâ ilejkum le murselûn. (16)
Ve mâ ‘alejnâ ille-l-belâgu-l-mubîn. (17)
Kâlû innâ tetajjernâ bikum le in lem tentehû le nerdžumennekum ve le jemessennekum minnâ ‘azâbun elîm. (18)
Kâlû tâirukum me‘akum e in zukkirtum bel entum kavmun musrifûn. (19)
Ve džâe min aksa-l-medîneti redžulun jes‘â kâle jâ kavmi-ttebiu-l-murselîn. (20)
Ittebiû men lâ jes-elukum edžren ve hum muhtedûn. (21)
Ve mâ lije lâ a‘budu-llezî fetarenî ve ilejhi turdže‘ûn. (22)
E ettehizu min dûnihi âliheten in juridni-r-rahmânu bi durrin lâ tugni ‘annî šefâ‘atuhum šej-en ve lâ junkizûn. (23)
Innî izen le fî dalâlin mubîn. (24)
Innî âmentu bi rabbikum fe-sme‘ûn. (25)
Kîle-dhuli-l-dženneh. Kâle jâ lejte kavmî ja‘lemûn. (26)
Bi mâ gafere lî rabbî ve dže‘alenî mine-l-mukremîn. (27)
Ve mâ enzelnâ ‘alâ kavmihî min ba‘dihî min džundin mine-s-semâi ve mâ kunnâ munzilîn. (28)
In kânet illâ sajhaten vâhideten fe izâ hum hâmidûn. (29)
Jâ hasreten ‘ale-l-‘ibâdi mâ je’tîhim min resûlin illâ kânû bihî jestehziûn. (30)
E lem jerev kem ehleknâ kablehum mine-l-kurûni ennehum ilejhim lâ jerdži‘ûn. (31)
Ve in kullun lemmâ džemî‘un ledejnâ muhdarûn. (32)
Ve âjetun lehumu-l-erdu-l-mejtetu ahjejnâhâ ve ahredžnâ minhâ habben fe minhû je’kulûn. (33)
Ve dže‘alnâ fîhâ džennâtin min nehîlin ve a‘nâbin ve fedždžernâ fîhâ mine-l-‘ujûn. (34)
Li je’kulû min semerihî ve mâ ‘amilethu ejdîhim e fe lâ ješkurûn. (35)
Subhâne-llezî haleka-l-ezvâdže kullehâ mimmâ tunbitu-l-erdu ve min enfusihim ve mimmâ la ja‘lemûn. (36)
Ve âjetun lehumu-l-lejlu neslehu minhu-n-nehâre fe izâ hum muzlimûn. (37)
Ve-š-šemsu tedžrî li mustekarrin lehâ. Zâlike takdîru-l-‘azîzi-l-‘alîm. (38)
Ve-l-kamere kaddernâhu menâzile hattâ ‘âde ke-l-‘urdžûni-l-kadîm. (39)
Le-š-šemsu jenbegî lehâ en tudrike-l-kamere ve le-l-lejlu sâbiku-n-nehâr. Ve kullun fî felekin jesbehûn. (40)
Ve âjetun lehum ennâ hamelnâ zurijjetehum fi-l-fulki-l-mešhûn. (41)
Ve haleknâ lehum min mislihî mâ jerkebûn. (42)
Ve in neše’ nugrikhum felâ sarîha le hum ve lâ hum junkazûn. (43)
Illâ rahmeten minnâ ve metâ‘an ilâ hîn. (44)
Ve izâ kîle lehumu-ttekû mâ bejne ejdîkum ve mâ halfekum le ‘allekum turhamûn. (45)
Ve mâ te’tîhim min âjetin min âjâti rabbihim illâ kânû ‘anhâ mu‘ridîn. (46)
Ve izâ kîle lehum enfikû mimmâ rezakakumu-llâhu kâle-llezîne keferû lillezîne âmenû e nut‘imu men lev ješâu-llâhu at‘amehû in entum illâ fî dalâlin mubîn. (47)
Ve jekûlûne metâ hâze-l-va‘du in kuntum sâdikîn. (48)
Mâ jenzurûne illâ sajhaten vâhideten te’huzuhum ve hum jehissimûn. (49)
Fe lâ jestetî‘une tevsijeten ve lâ ilâ ehlihim jerdži‘ûn. (50)
Ve nufiha fi-s-sûri fe izâ hum mine-l-edždâsi ilâ rabbihim jensilûn. (51)
Kâlû jâ vejlenâ men be‘asenâ min merkadinâ. Hâzâ mâ ve‘ade-r-rahmânu ve sadeka-l-murselûn. (52)
In kânet illâ sajhaten vâhideten fe izâ hum džemî‘un ledejnâ muhdarûn. (53)
Fe-l-jevme lâ tuzlemu nefsun šej-en ve lâ tudžzevne illâ mâ kuntum ta‘melûn. (54)
Inne ashâbe-l-dženneti-l-jevme fî šugulin fâkihûn. (55)
Hum ve ezvâdžuhum fî zilâlin ‘ale-l-erâiki mettekiûn. (56)
Lehum fîha fâkihetun ve lehum mâ jedde‘ûn. (57)
Selâmun kavlen min rabbin rahîm. (58)
Vemtâzu-l-jevme ejjuhe-l-mudžrimûn. (59)
E lem a‘hed ilejkum jâ benî Âdeme en lâ ta‘budu-š-šejtâne innehû lekum ‘aduvvun mubîn. (60)
Ve eni-‘budûnî. Hâzâ sirâtun mustekîm. (61)
Ve lekad edalle minkum džibillen kesîrâ. E fe lem tekûnû ta‘kilûn. (62)
Hâzihî džehennemu-lletî kuntum tû‘adûn. (63)
Islevhe-l-jevme bi mâ kuntum tekfurûn. (64)
El-jevme nahtimu ‘alâ efvâhihim ve tukellimunâ ejdîhim ve tešhedu erdžuluhum bi mâ kânû jeksibûn. (65)
Ve lev nešâu letamesnâ ‘alâ a‘junihim festebeku-s-sirâta fe ennâ jubsirûn. (66)
Ve lev nešâu lemesahnâhum ‘alâ mekânetihim fe mestetâ‘û mudijjen ve lâ jerdži‘ûn. (67)
Ve men nu‘ammirhu nunekkishu fi-l-halk. E fe lâ ja‘kilûn. (68)
Ve mâ ‘allemnâhu-š-ši‘re ve mâ jenbegî leh. In huve illâ zikrun ve kur-ânun mubîn. (69)
Li junzire men kâne hajjen ve jehikka-l-kavlu ‘ale-l-kâfirîn. (70)
E ve lem jerev ennâ haleknâ lehum mimmâ ‘amilet ejdînâ en‘âmen fe hum lehâ mâlikûn. (71)
Ve zellelnâhâ le hum fe minhâ rekûbuhum ve minhâ je’kulûn. (72)
Ve le hum fîhâ menâfi‘u ve mešârib. E fe lâ ješkurûn. (73)
Ve-ttehazû min dûni-llâhi âliheten le ‘allehum junsarûn. (74)
Lâ jestetî‘ûne nasrehum ve hum le hum džundun muhdarûn. (75)
Fe lâ jahzunke kavluhum. Innâ na‘lemu mâ jusirrûne ve mâ ju‘linûn. (76)
E ve lem jere-l-insânu ennâ haleknâhu min nutfetin fe izâ huve hasîmun mubîn. (77)
Ve darebe lenâ meselen ve nesije halkah. Kâle men juhji-l-‘izâme ve hije remîm. (78)
Kul juhjîhe-llezî enše-ehâ evvele merreh. Ve huve bi kulli halkin ‘alîm. (79)
Ellezî dže‘ale lekum mine-š-šedžeri-l-ahdari nâren fe izâ entum minhu tûkidûn. (80)
E ve lejse-llezî haleka-s-semâvâti ve-l-erda bi kâdirin ‘alâ en jahluka mislehum. Belâ ve huve-l-hallâku-l-‘alîm. (81)
Innemâ emruhû izâ erâde šej-en en jekûle lehû kun fe jekûn. (82)
Fe subhâne-llezî bijedihî melekûtu kulli šej-in ve ilejhi turdže‘ûn. (83)

Sura Jasin prijevod

Vrijednost sure Jasin u šerijatskim tekstovima

Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur’anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine. Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi’ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) o čemu će biti riječi posebno. Kako se to kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin. Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur’ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.

Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur’ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur’ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur’ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, a ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između snabih, jako slabih i izmišljenih predaja.

Od raširenih i rasprostranjenih hadisa koji su vezani za suru Jasin su sljedeći:

Prvi hadis: “Jasin je za ono za što se uči“.

Ovaj hadis nije zabilježen niti prenešen u hadiskim zbirkama niti sa lancem prenosica niti bez njega, nego je raširen i rasprostranjen među ljudima kao hadis. Prema tome, ovo uopšte nije hadis i nije ga dozvoljeno pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
____________

Sura El-Felek tekst i prijevod

Drugi hadis: “Zaista svaka stvar ima srce, a srce Kur’ana je Jasin, pa ko uči Jasin Allah će mu upisati za njegovo učenje nagradu kao da je proučio Kur’an deset puta” (bilježi ga Timizi, Darimi i ostali).

U nekim rivajetima se spominje samo prvi dio hadisa a u nekim samo drugi dio hadisa, a i jedan i drugi dio je izmišljen i krivotvoren, jer za njega Ebu Hatim kaže da je hadis batil koji nema osnova, a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani zbog ravije hadisa Mukatil ibn Sulejmana koji je lažljivac.
____________

Treći hadis: “Ko prouči Jasin na početku dana ispuniće mu se njegova potreba“.

Bilježi ga Darimi u svom “Sunnenu”, a hadis je mursel (slab), tj. pripisuje ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tabiin Ata ibn Ebi Rebbah, u njegovom senedu je sporan ravija po imenu Šudža’ ibnul-Velid, a tekst hadisa sam po sebi upućuje na njegovu slabost jer takav vid nagrađivanja za dobra djela ne nalazimo u drugim šerijatskim tekstovima.
____________

Četvrti hadis: “Volio bih da je ona (sura Jasin, a u rivajetu sura Tebarek) u srcu svakog čovjeka od mog Ummeta“. Bilježi ga El-Bezzar, a šejh Albani i mnogi drugi su ga ocijenili slabim.
____________

Peti hadis: “Onaj ko stalno svake noći uči Jasin, a zatim umre preseliće kao šehid“, u drugom rivajet je početak hadisa: “Zaista sam ja propisao mom Ummetu učenje Jasina svake noći, …”.

Bilježi ga Taberani u Evsatu i Sagiru. Ovaj hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Seida ibn Muse El-Ezdija koji je lažljivac, ovakvim ga ocjenjuju imam Sujuti, El-Hejtemi i šejh Albani.
____________

Šesti hadis: “Srce Kur’ana je Jasin, neće ga učiti čovjek koji želi Allaha i drugi svijet a da mu neće biti oprošteno, učite ga onima koji su na samrti“. Bilježi ga Munziri u “Et-Tergibu vet-terhibu”, Albani ga ocjenjuje slabim, a o hadisu će biti govora, inšaallah, prilikom govora o njegovom zadnjem dijelu “učite ga onima koji su na samrti”.
____________

Sedmi hadis: “Ko posjeti kabur svojih roditelja ili jednog od njih petkom i prouči kod njega Jasin biće mu oprošteno“.

Bilježi ga Ibn Adijj u “Kamilu” i Ibn Ebi Lejle u “Mekarimil-ahlak”, a hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Amr ibn Zijada koji je lažljivac. Kaže Ibn Adijj ad je ovaj hadis batil i da nema osnova, a Ibnul-Dževzijj i šejh Albani kažu za njega da je krivotvoren.
_____________

Osmi hadis: “Nema mejita kome se uči Jasin a da mu Allah neće olakšati“, a u drugom rivajetu: “Kada mu se prouči Jasin Allah mu pošalje meleka da kaže meleku smrti: “Olakšaj Mome robu smrt“, i u trećem rivajetu: “Kada se ona (sura Jasin) prouči mejitu njome mu se olakša“.

Bilježi ga Ebu Nu’ajm u “Ahbaru Asbehani”, u njegovom senedu je ravija Mervan ibn Salim El-Džezerij koji je slab, te je prema tome hadis daif (slab).
_____________

Deveti hadis: “Ko dođe na mezarje i prouči suru Jasin Allah im (mejitima) olakša i imaju hasenata koliki je njihov broj“.

Bilježi ga Es-S’alebi u svom tefsiru, u njegovom senedu je ravija Ejub ibn Mudrek za kojeg kaže Ibn Mein da je lažljivac, a šejh Albani ga ocjenjuje izmišljenim hadisom.
______________

Deseti hadis: “O Alija, uči suru Jasin, zaista u njoj ima deset bereketa, neće je proučiti izgladnjeli a da se neće najesti, niti žedan a da se neće napiti, niti go a da neće biti obučn, niti neoženjen a da se neće oženiti, niti prestrašeni a da neće biti siguran, niti zatvoreni a da neće biti oslobođen, niti putnik a da mu neće biti olakšano putovanje, niti onaj ko je izgubio hajvana a da ga neće naći, niti bolestan a da neće ozdraviti, a niti će biti proučena kod mejita a da mu neće biti olakšano“.

Bilježi ga Ibn Hadžer u “El-Metalibu el-alije”, u hadisu je ravija Hamad ibn Amr koji je optužen od strane muhadisa da je lažljivac. Takođe, u senedu su i druge ravije koji su slabi te je prema tome hadis lažan i krivotvoren. A sam tekst hadisa, takođe ukazuje na njegovu krivotvorenost.

Učenje sure Jasin onome ko je na samrti

Jedanaesti hadis: “Učite Jasin onima koji su na samrti“.

Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki, Ibn Ebi Šejbe i Dija’ El-Makdisi. Hadis je slab zbog tri stvari: što je Ebu Usman nepoznat ravija, što je njegov otac takođe nepoznat i što je sened hadisa poremećen (u jednom rivajetu se spominje otac Ebu Usmana a u drugom je izostavljen). Hadis su ocijenili slabim Darekutni, Nevevi, Ibn Hadžer, Albani, Šu’ajb Arnaut i mnogi drugi. Kaže Darekutni da u ovom poglavlju (učenje sure Jasin onome ko je na samrti) nema nijednog vjerodostojnog hadisa.

Sura Ihlas na arapski sa prijevodom

Po pitanju učenja sure Jasin onome ko je na samrti islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako većina učenjaka smatra da je mustehab učiti suru Jasin onome ko je na samrti, na ovom stavu su hanefije, šafije i hanabile. Oni svoj stav zasnivaju na gore spomenutom hadisu i predaji od ashaba Gudajfa ibn El-Harisa koju bilježi Ahmed u svom Musnedu a koju je Ibn Hadžer u knjizi “El-Isabe” ocijenio dobrom. U toj predaji je došlo da je ovaj ashab kada je bio na samrti tražio da mu neko uči suru Jasin, pa mu je učio Salih ibn Šurejh. Pa kada je došao do četrdesetog ajeta on je ispustio dušu.

Takođe, ovaj stav je izabrao i šejhul-Islam Ibn Tejmije, on kaže: “Učenje mejitu poslije njegove smrti je novotarija za razliku od učenja onome ko je na samrti, kada je mustehab učiti suru Jasin”. Oni koji smatraju da je mustehab učiti suru Jasin u ovoj prilici kažu da je mudrost toga u tome što ova sura govori o tevhidu, drugom svijetu i radosnoj vijesti ulaska u Džennet onome ko umre na tevhidu, pa se duša tome obraduje i bude joj lahko napustiti tijelo.

Dok sa druge strane imamo učenjake koji ne vide da je učenje sure Jasin onome ko je na samrti propisano. Imam Malik smatra da je mekruh učiti suru Jasin ili bilo koju drugu onome ko je na samrti zbog slabosti spomenutog hadisa i zbog toga što to nije bila praksa ljudi u njegovo vrijeme.

Šejh Albani smatra po ovom pitanju da nije prenešeno ništa vjerodostojno. A šejh Bin Baz kada je upitan o ovome odgovorio je da je hadis koji govori o ovom pitanju slab zbog slabosti ravije Ebu Osmana te prema tome nije mustehab učenje sure Jasin onima koji su na samrti i još dodaje da oni koji misle da je mustehab da su računali da je hadis sahih.

Rezime: Nema ni jednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. Sve što je prenešeno kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih hadisa. A učenjaci koji su zauzeli stav da je mustehab učiti Jasin onome ko je na samrti oslanjaju se u tome na hadis za koji su mislili da je vjerodostojan ili na predaju od ashaba Gudejfa, radijallahu anhu. Ve billahi tevfik.

Tefsir sure Jasin

Ja-Sin /1/ Tako Mi Kur’ana mudrog, /2/ ti si, uistinu poslanik, /3/ na pravom putu, /4/ po objavi Silnoga i Samilosnoga, /5/ da opominješnarod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan! /6/ O većini njih već se obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati./7/ Već smo govorili o izdvojenim slovima (siglama) na početku poglavlja “El-Bekara”. “Tako Mi Kur’ana mudrog”, tj. uravnoteženog, u kome nema neistine. “Ti si”, o Muhammede, “poslanik, na Pravom putu”, tj. na Ispravnom putu, vjeri i vjerozakonu. “Po objavi Silnoga i Samilosnoga”, tj. ovaj put, pravac i vjera sa kojima si došao objava su Gospodara svjetova, Gospodara moći, Milostivoga. “A ti, zaista, upućuješna Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I eto, Allahu će se sve vratiti.” (42:53) Riječi Uzvišenog: “Da opominješnarod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan”, misli se na Arape kojima prije njega nije došao opominjač. Riječi Uzvišenog: “O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.” Ibn Džerir veli: “Kazna je neizbježna za većinu njih, jer je Uzvišeni Allah u ‘Ummul-Kitabu’ neopozivo odredio da neće vjerovati.” Zato oni neće vjerovati” u Allaha, niti povjerovati Njegovim poslanicima.
Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih, /8/ i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide, /9/ i njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati. /10/ Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Svemilosnog se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom! /11/ Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali./12/

 Uzvišeni veli: Mi smo učinili da oni kojima je određeno da budu nesretnici budu poput onih kojima su na vratovima okovi koji im ruke vezuju za vrat ispod brade, zbog čega su im glave uzdignute. Stoga Uzvišeni veli: “Zato su oni glava uzdignutih”. “El-mukmeh” je neko sa podignutom glavom, kao što veli Ummu-Zer’ u svome govoru (u podužem hadisu u kome žene govore o svojim muževima): “Pijem pa glavu dignem (etekammehu)”, tj. pijem dok se ne zadovoljim, a onda dižem glavu uz ugodan osjećaj. Ovo je poput riječi Uzvišenog: “Ne drži ruku svoju stisnutu”(17:29), čime se hoće reći da su im ruke pričvršćene za vratove i da nisu u stanju pružiti ih da bi učinili dobro. Riječi Uzvišenog: “Ispred kojih i iza kojih” “i na oči im koprenu stavili, zato oni ne vide”, tj. na njihove oči stavili koprenu da Istinu ne vide, pa im dobro nije od koristi, niti su oni u stanju da ga slijede, tj. islam. Ikrime veli: Ebu-Džehl je rekao: “Ako vidim Muhammeda, učinit ću…”, pa je objavljeno: “Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili” pa do “zato oni ne vide.”

Pa su mu govorili: “Evo Muhammeda”, a on je govorio: “Gdje je, gdje je?”, ne videći ga. Prenosi Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: “I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati”, tj. oni su neopozivo zalutali i opominjanje im ne koristi, niti utječe na njih. Ovom ajetu sličan je već prethodio na početku poglavlja “El-Bekara”. “Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi”, tj. Tvojom opomenom okoristit će se vjernici koji slijede Uzvišeni Kur’an, “i Svemilosnog se boji, iako Ga ne vidi”, tj. makar ga niko osim jedinog “Njega obraduj oprostom”, tj. njegovih grijeha, “I nagradom lijepom.” “Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi – oprost i nagrada velika!” (67:12)

Potom Uzvišeni veli: “Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti”, tj. na Sudnjem danu, “i Mi smo zapisali ono što su uradili”, tj. djela. U pogledu riječi Uzvišenog: “I djela koja su iza sebe ostavili” postoje dvije tvrdnje: Prvo: Zapisujemo njihova djela koja su sami učinili i tragove koje su iza sebe ostavili, kao u riječima Poslanika, s.a.v.s.: /594/ “Ko u islamu uvede lijep običaj, imat će nagradu za to i nagradu za sve koji to budu praktikovali nakon njega, a da ne umanji njihovu nagradu. A ko u islamu uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh svih onih koji to budu činili nakon njega, a da ne umanji njihove grijehe.” Prenosi ga Muslim od Džerira Ibn Abdulah el-Bedželija kao merfu’, koji je priča o ljudima iz plemena Mudar koji su na sebi imali prugaste košulje. Prenosi ga i Ibn Ebi-Hatim od Džerira kao merfu’.


 Drugo: Misli se na tragove njihovih koraka koje su počinili u pokornosti ili griješenju. Postoje hadisi u ovom značenju, od kojih navodimo neke: “Imamo Ahmed prensi od Džabira ibn-Abdulaha da je rekao: ‘Prostor oko džamije ostao je prazan, pa je rod Benu-Seleme htio da se preseli bliže džamiji. To je doprlo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa im je rekao: ‘Saznao sam da želite da se preselite bliže džamiji?’ Oni rekoše: ‘Da, Allahov Poslaniče, htjeli smo’, pa i je Allahov Poslanik rekao: /595/ ‘O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani! O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani!’”

Ovako ga prenosi i Muslim od Džabira. Između ove dvije tvrdnje nema proturječnosti o čemu najbolje svjedoči upravo ova druga. Jer ako se pišu ovi tragovi, onda će se tim prije pisati oni po kojima ih neko slijedi u dobru ili zlu, a Allah najbolje zna. Riječi Uzvišenog: “Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali”, tj. sva stvorenja, su zapisana u ispisanoj i tačnoj Knjizi u “Levhi-mahfuzu”. Jasna Knjiga ovdje spomenuta je “Ummi-Kitab”. Što se, pak, tiče Knjige djela, to je Knjiga koja sadržava dobra ili loša djela onih koji podliježu obavezi, i na nju se “Kakva je ovo Knjiga – ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.”(18:49) Allah kao primjer navodi žitelje mjesta koji su u laž ugonili svoja tri poslanika.

Sura El-Bekare – arapski sa tekstom i prijevodom


Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada, kad su im došli poslanici; /13/ kad im Mi poslasmo dvojicu ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” /14/ “Vi ste ljudi kao i mi”, oni odgovoriše, “Svemilosni nije objavio ništa; vi neistinu govorite!” /15/ “Gospodar našzna da smo, doista, vama poslani”, rekoše oni /16/ “i dužni smo samo da jasno obznanimo”./17/

Uzvišeni veli: “Navedi im”, tj. svome narodu koji ti ne vjeruje, “kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici.” Veli se da je to Antiohija (današnja Antakija u Turskoj), u kojoj je postojao vladar po imenu Antioh, koji je obožavao kipove. Uzvišeni Allah mu je poslao tri poslanika, pa im on nije povjerovao. Neki učenjaci sumnjaju da se radi o Antiohiji, iz razloga koje ćemo, ako Bog da, spomentui nakon završetka priče. Riječi Uzvišenog: “Kad im mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše”, tj. utjeraše ih u laž, “i pojačasmo trećim”, tj. podržasmo ih sa “pa rekoše”: žiteljima tog mjesta “mi smo vama poslani”, tj. vašGospodar koji vas je stvorio. On vam naređuje da samo Njemu robujete, jer nema Njemu ravnog. “‘Vi ste ljudi kao i mi’, rekoše”, tj. kako to da se vam objavljuje, a vi ste ljudi poput nas!? Da ste poslanici, bili bi meleki. Ovo je prigovor mnogih “Zato što su govorili kad su im poslnici njihovi jesne dokaze donosili: ‘Zar da nas ljudi upućuju?!’,(64:6) tj. čude se tome. O ovome postoje brojni “Vi ste ljudi kao i mi”, oni odgovoriše, “Svemilosni nije objavio ništa; vi neistinu govorite!” Oni rekoše: “Gospodar naš zna da smo, doista vama poslani”, tj. trojica poslanika im odgovaraju: Allah zna da smo mi Njegovi poslanici vama. “i dužni smo da vam jasno obznanimo”, tj. naša dužnost je samo da vam dostavio ono što nam je objavljeno. Ako nas poslušate bićete sretni na oba svijeta, a ako ne, krivica je vaša.

Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas”. /18/ “Uzrok vaše nesreće je s vama!” rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?! Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi!”/19/

 Tada im žitelji grada vele: “Mi slutimo da nam nesreću donosite”, tj. osjećamo da ste baksuzni, i ako nas zadesi kakva nevoja, bit će to zbog vas. “Ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja” “Uzrok vaše nesreće je s vama”, tj. počiva u vama. “Zar zato što ste opomenuti?”, tj. zar zato što vas opominjemo, vi nam prijetite!? “Ta, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

I s kraja grada, žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, /20/ slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!/21/ Zašto da se ne pokoravam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?! /22/ Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, /23/ a ja bih tada bio u pravoj zabludi; /24/ ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”/25/

 Ibn-Ishak, prenoseći ono što mu je doprlo od Ibn-Abbasa, veli da su žitelji grada htjeli ubiti poslanike pa im je žurno došao sa kraja grada neki čovjek da ih pomogne. “On reče: ‘O, narode moj, slijedi one koji su poslani’”, on podstiče na slijeđenje poslanika. Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu” za to što vam dostavljaju Allahovu poruku. “A na Pravom su putu.” “Zašto da se ne pokoravam Onome koji me je stvorio?”, tj. šta me to sprečava da se iskreno pokorim samo Onome Koji me je stvorio i Kome ravnog nema? “A njemu ćete se vratiti” na Sudnjem danu, da bi svakog nagradio prema njegovim djelima. أأت”Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega?”, pitanje koje sadrži osudu. “Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti”, tj. ova božanstva koja obožavate nisu ništa u stanju.

Ako Uzvišeni Allah hoće da me snađe zlo, ona me ne mogu spasiti. A ja bi tada bio u pravoj zabludi”, tj. ako bi prihvatio ta božanstva mimo Uzvišenog Allaha “Ja vjerujem u Gospodara vašega”, tj. obraća se “^ujte mene!”, tj. poslušajte što govorim kako biste posvjedočili da vjerujem u Jedinog, Uzvišenog Allaha i da vas slijedim u Istini. Nakon što je to rekao poslanicima, neka je na njih blagosov i selam, njegov narod je nasrnuo na njega i ubio ga. Nije bilo nikoga da mu pritekne u pomoć. Katade veli: “Kamenovali su ga, a on je govorio: ‘Bože, uputi moj narod, jer oni ne znaju.’” Govorio je sve dok nije izdahnuo, neka je Allah s njime zadovoljan i neka ga učini zadovoljnim!
I reći će se: “Uđi u Džennet!” – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna /26/ zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” /27/ I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili, /28/ samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli./29/

 “I reći će se”, tj. Allah će mu reći: “Uđi u Džennet!” Ući će u njega i imati sve blagodati, a Allah će mu otkloniti sve dunjalučke slabosti, žalosti i tegobe. Kada vidi veliku nagradu koju mu je Allah darovao, “reći će: ‘Kamo sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’” Ibn- -Abbas veli: “Savjetovao je svoj narod za života riječima: ‘ “Narode moj, slijedi one koji su poslani!’”, a nakon smrti veli: “Kamo sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” On želi reći: “Kada bi mogli vidjeti blagodati i veliku nagradu koju je zadobio, to bi učinilo da slijede poslanike!” Neka mu se Allah smiluje i neka bude njime zadovoljan; koliko je samo žudio da uputi svoj narod! Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Umejra da je Urve ibn Mes’ud Es-Sekafi rekao Poslaniku, s.a.v.s.: 596 “Pošalji me mome narodu da ih pozivam u islam”, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Bojim se da ćete ubiti.’ On je rekao: ‘Kad bi me našli na spavanju ne bi me probudili’, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Idi!’ Krenuo je, pa je, prošavši pored kipova Lata i Uzza rekao: “Ujutro će ti učiniti nešto što ti se neće dopasti.” Pleme Sekif se naljutilo, pa im je on rekao: “O Sekife, Lat nije ništa, a ni Uzza. Primite islam, bit ćete spašeni.

O saveznici, Uzza nije ništa, a ni Lat. Primite islam, bit ćete spašeni!” Ponovio je to triput, pa ga je neki čovjek gađao i pogodio u glavnu venu na ruci u ubio ga. Kada je to saznao Allahov Poslanik,.s.a.v.s., rekao je: “Ovaj je sličan onome iz Jasina,” rekao je: “Kamo sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” Rječi Uzvišenog: “I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada učnili.” Uzvišeni izvještava da je On, zbog Svoje srdžbe, kaznio njegov narod nakon što su ga ubili, jer su utjerivali u laž Njejgove poslanike i ubili Njegova štićenika. Uzvišeni spominje da radi njihovog uništavanja nije poslao vojsku meleka, već je stvar bila jednostavnija: “Samo bi se čuo jedan užasan krik”, tj. neko – veli se da je to bio Džibril – jedanput je kriknuo, “i ni bi odjednom svi pomrli”, svi do jednoga, nije ostajao niko živ. Veli se da su trojica poslanika izaslanici Mesiha, a.s., u Antiohiju, što nije tačno iz više razloga:

1. Da su bili izaslanici Mesiha, a.s., rekli bi nešto što bi upućivalo na to da su od njega poslani. 2. Poznato je da su to žitelji Antiohije povjerovali Mesihovim, a.s., izaslanicima, i to je bio prvi grad koji mu je povjerovao, dok uzvišeni Allah spominje da su žitelji ovog grada zanijekali njegove poslanike i da ih je On uništio jednim krikom koji ih je usmrtio. 3. Ebu-Seid el-Hudri i ne jedan od prethodnika spominje da Uzvišeni Allah nakon slanja Tevrata nije u potpunosti uništio ni jedan narod, već je nakon toga naredio vjernicima da se oni bore protiv mušrika. Na osnovu ovoga, jasno je da ovaj grad nije Antiohija, jer nije poznato da je ona uništena za vrijeme kršćanstva, a ni ranije, a Uzvišeni najboje zna.


O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao a da mu se nisu narugali. /30/ Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije, /31/ a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni./32/

 Uzvišeni veli: “O, kako su ljudi jadni!”, tj. kako trebaju žaliti sebe i kajati se na Sudnjem danu kada vide kaznu, zbog nepoštivanja zapovijedi Uzvišenog Allaha i ispoljenih manjkavosti. “Nijedan poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali”, tj. utjerivali ga u laž i izrugivali mu se niječući istinu s kojom je poslan. “Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije”, tj. zar nisu pouku izvukli iz uništenja onih nevjernika koji su utjerivali u laž poslanike prije njih, oni se nisu vratili na dunjaluk, kao što o njima veli Allah: “Postoji samo život našzemaljski, živimo i umiremo”(45:24), što tvrde Dehrije, koji vele da stalno kruže i vraćaju se na dunjaluk. On ih podsjeća “A svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni”, svi prethodni i budući narodi bit će privedeni pred Uzvišenog Allaha radi polaganja računa pa će ih On nagraditi ili kazniti za njihova dobra i loša djela. To je Kijamet, a prije njega nema drugog kijameta, niti povratka na dunjaluk.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; /33/ Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru, /34/ da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?!/35/ Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju! /36/

Uzvišeni veli: “Dokaz im je”, tj. dokaz o postojanju Tvorca i Njegovoj potpunoj moći i oživljavanju mrtvih, “mrtva zemlja”, tj. kada bude obamrla, bez bilja, a kada Allah pošalje na “Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu” tj. “Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru”, tj. učinili smo da na njoj postoje rijeke na mjestima gdje je to potrebno kako bi se mogli hraniti njenim plodovima. Riječi Uzvišenog: “I od noga što ruke njihove privrede”, tj. što posiju i posade, mada je to, ustvari, iz milosti Uzvišenog Allaha prema njima, a ne kao rezultat njihovog truda i nastojanja i njihove moći. Stoga Uzvišeni kaže: “Pa zašto neće da budu zahvalni?”, tj. zašto Mu ne zahvaljuju na ovim blagodatima koje su neizbrojive. Potom Uzvišeni veli: “Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče”, tj. usjevima, plodovima i bilju, “u njima samima”, učinivši ih muškarcima i ženama, “i u onome što oni neznaju”, tj. raznim stvorenjima njima nepoznatim, kao što Uzvišeni veli: “I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!”(51:49)
I noć im je dokaz. Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. /37/ I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. /38/ I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut. /39/ Nit’ Sunce može Mjesec dostići, nit’ noć dan preteći, svi oni u svemiru plove.”/40/

Kako se uzima abdest?

 Uzvišeni veli da u znake Njegove veličanstvene moći spada i stvaranje noći i dana koji se dolazeći i odlazeći smjenjuju sa tminama i svijetlošću, “On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati.”(7:54) Stoga ovdje veli: “I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost”, tj. prekidamo je, ona odlazi i nastupa noć, “i oni ostaju u mraku”, kao što stoji u hadisu: (597) “Kada noć dođe otuda, a dan ode odavde i kada zađe sunce, postač se iftari.” “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Siloga i Sveznajućeg” misli se na njegovo određeno mjesto ispod Arša. Buharija prenosi od Ebu-Zerra da je rekao: (598) “Bio sam sa Poslanikom, s.a.v.s., u džamiji prilikom zalaska sunca, pa je rekao: ‘O Ebu-Zerre, znašli gdje zalazi sunce?’ Rekoh: ‘Allah i njegov Poslanik najbolje znaju!’ On reče: ‘Odlazi da učini sedždu ispod Arša.’” Na to se odnose riječi Uzvišenog: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” Veli se da se pod određenom granicom podrazumijeva vrhunac njegovog uzdizanja na nebu u toku ljeta (apogej) i najniža tačka do koje se spušta zimi.

“I Mjesecu smo odredili položaje”, tj. učinili smo da se kreće na drugi način kako bi se na osnovu njega znalo računanje mjeseci, kao što se na osnovu Sunca razlikuju dan i noć! “Pitaju te o mlađacima. Reci: ‘Oni su ljudima oznake o vremenu i hadžu”. Uzvišeni također veli: “On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje.”(10:5), tako je Suncu podario posebnu svjetlost, a Mjesecu sjaj i učinio da im kretanje bude različito. Tako Sunce izlazi svakog dana i zalazi na kraju sa istom svjetlošću, ali ima različito mjesto izlaska i zalaska ljeti i zimi, zbog čega dan bude dugačak, a noć kratka, a potom noć bude duga, a dan kratak. Sunce dolazi do izražaja danju, tako da se za njega može reći da je dnevna zvijezda. Što se, pak, Mjeseca tiče, njemu je odredio položaje. Prve noći u mjesecu izlazi neznatan, sa malo sjaja, sjaj mu se povećava u drugoj noći i uzdiže položaje. Kako god se uzdiže, tako mu se sjaj povećava, jer ga preuzima od Sunca, sve dok se ne upotpuni u 14. noći.

Zatim se počinje umanjivati do kraja mjeseca, sve dok ne postane poput stare svijene palmine grančice. Potom Allah čini da se ponovo pojajvi početkom sljedećeg mjeseca i sve tako. Riječi Uzvišenog: Mudžahid kaže: ”Svako od njih dvoje ima svoju granicu koju ne prelazi, a niti zaostaje od nje. Kada dođe jedno, ode drugo i obrnuto” “niti noć dan preteći” Tj.nema među njima praznog hoda i oni se smanjuju bez zastoja, jer su potčinjeni i stalno jedno drugo slijedi. “svi oni u svemiru plove”, tj. noć,dan, Sunce i Mjesec plove, tj. kreću se u nebeskoj sferi (felek), poput pršljenja (feleke) na vretenu bez koga se ono ne okreće, niti se on bez njega okreće.

Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo /41/ i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze. /42/ I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti /43/ osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali. /44/

Uzvišeni veli: Dokaz Njegove velike moći treba da im bude i Njegovo potčinjavanje mora kako bi nosilo lađe. U njih prije svega spada lađa Nuha, a.s., koga je Uzvišeni Allah zajedno sa vjernicima osim kojih na zemlji nije ostalo drugih ljudi, spasio. Stoga Uzvišeni veli: “Dokaz im je i to što potomke”, ustvari pretke, “u lađama krcatim” tj. lađi ispunjenoj stvarima i životinjam od kojih mu je Uzvišeni Allah naredio da u njoj ponese po par. Ed-Dahhak i Ibn- Zejd vele: “To je lađa Nuha, a.s.” Riječi Uzvišenog: “I što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze”, tj. deve, koje su kopnene lađe na kojima prenose robe i jašu ih, kao i sve druge životinje. Ibn-Abbas veli: “To su lađe koje su nastale nakon Nuhove, a.s., lađe po uzoru na nju.” Riječi Uzvišenog: “I ako želimo, Mi ih potopimo” tj, one koji su u lađi, “i neće im spasa biti”, tj. nema im izbavitelja, “neće se izbaviti”, tj. iz onoga što ih zadesi, “osim ako im se ne smilujemo”, tj. nećete biti spašeni izuzev uz Našu milost. Stoga Uzvišeni veli: “Da bi do roka određenog uživali.”

A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…” /45/ I ne dođe im nijedan dokaz od dokaza Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu. /46/ A kad im se kaže: “Udjeljujte od onoga što vam Allah daje”, onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”/47/

Uzvišeni izvještava o ustrajnosti mušrika u zabludi i stanputici, pa veli: “A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka”, tj. grijeha koje ste prethodno učinili i kazne, ali su se oni od toga okrenuli. Stoga Uzvišeni veli: “I ne dođe im ni jedan dokaz od Gospodara njihova” o iskrenosti poslanika u pogledu onoga što su donijeli od njihova Gospodara. “kojem oni leđa ne okrenu”, tj. ne prihvataju ga, niti se njime koriste. “A kad im se kaže:’Udjeljujte od onoga što vam Allah daje’”, tj. siromašnima i muslimanima kojima je potrebno, “onda nevjernici govore vjernicima”, tj. vele vjernicima koji im naređuju da dijele, oponirajući njihovoj naredbi: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti”, tj. mi radimo shodno Allahovoj volji. “Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi”, jer nam naređujete da udjeljujemo.
I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako Istinu govorite?” /48/ A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, /49/ pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti./50/

Uzvišeni izvještava o nevjerici nevjernika u pogledu postojanja Sudnjeg dana koju izražavaju riječima: “Kad će već jednom ta prijetnja?” kao što kaže Uzvišeni: “Požuruju ga oni koji u nj nevjeruju.”(42:18) Uzvišeni Allah kaže: “A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti”, tj. oni očekuju samo jedan krik, a to je – a Allah najjbolje zna – najava Sudnjeg dana. Dok ljudi budu zabavljeni trgovinom i drugim životnim problemima i dok se budu, po običaju, sporili i svađali, Allah će narediti Israfilu da puhne u rog. Puhanje će se oduljiti sve dok i posljednji od žitelja Zemlje ne digne glavu da bi osluhnuo glas iz pravca neba. Potom će ljudi koji tada budu postojali biti potjerani na zborište Sudnjeg dana vatrom koja će ih sa svih strana opkoliti, “Pa neće moći ništa oporučiti”, tj. od onoga što posjeduju, jer će biti zabavljeni nečim značajnijim, “niti se čeljadi svojoj vratiti” sa svojih poslova i tržnica. Poslije ovog puhanja doći će čas kada će pomrijeti sva stvorenja, a zatim će uslijediti puhanje koje će najaviti proživljavanje.

I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, /51/ govoreći: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su Istinu govorili!” /52/ Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti. /53/ Danas se nikome neće nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti./54/

Ovo će biti treće puhanje, koje će najaviti proživljenje i iskupljanje i ustajanje iz grobova. Zato Uzvišeni kaže: “Pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.” “En-neslan” je riječ iz koje je izveden glagol koji označava hrlenje. “Dan u kome će žurno kao da kumirima hrle iz grobova izići”(70:43) “Govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?’” Ovo ne isključuje njihovo kažnjavanje u grobovima, jer je ono u poređenju sa onim što slijedi kao ležanje, pa će vjernici odgovarati: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su Istinu govorili!”, a neki vele da im odgovaraju meleki. Riječi Uzvišenog: “Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti” su slične riječima Uzvišenog: “A bit će to samo povik jedan, a oni već na površini zemlje.” Tj. bit će im izdato samo jedno naređenje i svi će biti prisutni. “Danas se nikome neće nepravda učiniti”, tj. u pogledu počinjenih djela, “i vi ćete prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.”

stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima, veseli i radosni, /55/ oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, /56/ u njemu će imati voća, i ono što budu željeli /57/ “Mir vama!” – bit će riječi Gopodara Milostivog,/58/

Kako se klanja ikindija?

 Uzvišeni, izvještavajući o žiteljima Dženneta, nakon što prođu mjesta polaganja računa i uđu u dženetske bašče da će “uživati u blagodatima veseli i radosni,” zbog velikog uspijeha i neprekidne blagodati. “Oni i njihove žene bit će u hladovini”, tj. hladovini drveća, “na ukrašenim divanima naslonjeni.” Riječi Uzvišenog: su ležajevi (divani) ukrašeni zavjesama kao što je ležaj za mladu. “U njemu će imati voća”, tj. svih vrsta, “i ono što budu željeli”, tj. u nejmu postoje sva uživanja koja zatraže. Ibn Ebi- Hatim prenosi od Usame ibn Zejda da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (599) ‘Ima li koga da se potrudi da uđe u Džennet? Džennet nema ničega sličnog. On je, tako mi Gospodara Kabe, sav od svjetlosti koja blista, sav u bosiljcima koji trepte, pun dvoraca izgrađenih, rijeka neprekidnih, plodova zrelih, lijepih družica, mnogobrojnog nakita, zanavjek postavljen u Domu sigurnosti, svježeg voća, dobra i blagodati, na visokom i blistavom mjestu.’ Rekoše: ‘Da Allahov Poslaniče, mi ćemo se potruditi za njega.’ On reče: ‘Recite: ‘Ako Bog da!’, pa oni rekoše: ‘Ako Bog da!’” Riječi Uzvišenog: “Mir vama – bit će riječi Gospodara Milostivog.” Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: “Mir vama – bit će riječi Gospodara Milostivog” veli: “Sam Uvišeni Allah je Selam žiteljima Dženneta”, a veli se da će ih On, neka je Uzvišen, pozdraviti selamom.
“a vi, o grješnici, danas se odvojite!” /59/ O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, /60/ već robujte Meni; to je Put pravi. /61/ On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?! /62/

Uzvišeni izvještava o tome da će na Sudnjem danu narediti nevjernicima da se odvoje i odijele od vjernika, slično riječima Uzvišenog: “Na dan kad nastupi čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti”(30:14) Riječi Uzvišenog: “O, sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijajtelj otvoreni!” Ovo je prijekor Uzvišenog Allaha upućen nevjernicima koji su se pokoravali šejtanu koji im je otvoreni neprijatelj, a griješili prema Milostivom, Koji ih je stvorio i uzdržavao. Stoga Uzvišeni veli: “Već robujte Meni; to je Put pravi”, tj. naredio sam vam da na dunjaluku ne slušate šejtana a da robujete Meni, i to je Pravi put, pa ste vi prekršili Moju zapovijed i pokorili se šejtanu. Stoga Uzvišeni veli: “On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali”, tj. zar niste imali razuma pa ste se suprostavili vašem Gospodaru i uz Njega obožavali druge i slijedili šejtana koji vam je očiti neprijatelj.

Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, /63/ pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!” /64/ Danas ćemo im usta zapečatiti, ruke njihove će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti. /65/ Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?! /66/ A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti./67/

 Nevjernicima će sa prijekorom i osudom biti rečeno: Ovo je džehennem oko čijeg ste postojanja utjerivali Poslanika u laž i kojim vam se prijetilo. Zato kušajte njegovu kaznu u njemu i njegovu vrelinu, zbog vašeg nevjerovanja i utjerivanja u laž. Izgleda li kazna u njemu kao što vam je opisano! “Pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali. Danas ćemo im usta zepečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti”; ovako će biti stanje nevjernika i munafika na Sudnjem danu. Kada pokušaju zanijekati svoja zlodjela na dunjaluku i zakleti se da ih nisu počinili, Allah će im zepečatiti usta i učiniti da njihovi organi govore o onome što su činili. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Enes ibn Malika da je rekao: (600) “Bili smo kod Poslanika, s.a.v.s., pa se nasmijao tako da su mu se ukazali kutnjaci, pa je rekao: ‘Znate li čemu se smijem?’ Rekosmo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ On reče: ‘Smijem se raspravi roba sa njegovim Gospodarem na Sudnjem danu, koji će reći: ‘Gospodaru, zar me nisi zaštitio od nepravde?’, pa će mu reći: ‘Svakako.’ Pa će on reći: ‘Dopuštam samo da mi neko moj bude svjedok’, te će mu On reći: ‘Dovoljno je danas da sam sebe pozovešna polaganje računa, a da ti plemeniti pisari budu svjedoci.’

 Tada će mu zapečatiti usta, a njegovim organima reći: ‘Govorite!’, pa će govoriti o njegovim djelima, potom će mu biti omogućeno da govori, pa će reći: ‘Daleko vas bilo, za vas sam se borio!’” prenose ga Muslim i En-Nesai. “A da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli.” Ibn Abbas veli: “Da smo htjeli mi bi ih na stranputicu doveli, pa kako bi na Pravi put izašli?!” “A da smo htjeli mogli smo ih na mjestu na kom su zgriješili u nešto pretvoriti.” Ibn-Abbas veli: “Uništiti ih.” El-Hasan veli: “Posaditi ih da sjede na nogama.” “Pa ne bi mogli nikuda otići” naprijed “niti se vratiti” nazad, već bi stalno bili u istom stanju, ne idući ni naprijed, ni nazad.

Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju? /68/ Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni, /69/ da opominje onoga ko živ je, i da zasluže kaznu nevjernici./70/

Uzvišeni izvještava da sin Ademov stareći postaje, nakon što je bio snažan, sve slabiji, a nakon što je bio aktivan – postaje nemoćniji, “Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.”(30:54) “Ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo zaboravite ono što saznate.”(16:70) Ovim se – a Allah najbolje zna – želi izvijestiti da je ovaj svijet prolazan , a ne stalan i vječan. “Zar oni ne razumiju?”, tj zar ne razmišljaju o početku svoga stvaranja a potom o dospijevanju u godine starosti, kako bi saznali da su stvoreni za drugi svijet kojem nema prestanka, niti seobe iz njega i koji je neizbježan, a to je ahiret. Riječi Uzvišenog: “Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči.” Uzvišeni veli, govoreći o Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da ga nije naučio pjesništvu, “to mu ne priliči”, tj. nije u njegovoj prirodi i on mu nije vješt, niti ga voli, niti ima sklonost ka njemu. Stoga ću navesti da on, s.a.v.s., nije pamtio ni jedan distih u pravilnom metru, već bi, ako bi ga citirao, parafrazirao ili ga nije dovršavao. El-Bejheki u djelu “Ed-Delail” prenosi: (601)

“Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Abbas Ibn Mirdasu: “Jesi li ti rekao: ‘Zar ćeš podijeliti moj plijen i plijen robova između El-Akre’a i Ujejne?’ Pa je rekao: “Ispravno je između Ujejne i El-Akre’a”, pa je on rekao: “Sve je isto”, tj. isto je značenje. Neka je na njega Allahov salavat i selam, a Allah najbolje zna. El-Emevi u djelu “El-Megazi” prenosi (602) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., išao između poginulih na dan bitke na Bedru govoreći: “Raspolućujemo lobanje…” pa je Es-Siddik rekao, dopunjavajući distih: “…nama dragim ljudima, što bijahu buntovni i nasilni”, što su stihovi nekog arapskog pjesnika. Seid ibn Urve od Katade prenosi: (603) “Rečeno je Aiši: ‘Je li Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao primjer navodio pjesništvo?’, pa je rekla: ‘Bio mu je to najmrži govor, jedino je kao primjer navodio distih Ehi Beni-Kajsa, navodeći prvi dio na kraju, a zadnji na početku, pa mu je Ebu-Bekr rekao: ‘Nije ovo ovako Allahov Poslaniče’, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ja, tako mi Allaha, nisam pjesnik, niti mi je to potrebno!’” Prenose ga Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir, čija je ovo verzija. Desilo se slučajno da je na dan Hunejna, jašući svoju mazgu i nastupajući prema prednjem kraju neprijatelja rekao: (604) “Ja sam poslanik, nema laži, Ja sam sin Abdulmutalibov “. Također se prenosi u oba “Sahiha” od Džundub ibn Abdullaha da je rekao: (605) “Bili smo sa Allahovim Poslanikom u pećini, pa je povrijedio prst, te rekao: ‘Ti si samo prst koji krvari Na Allahovom putu ti se to dogodilo.’” Vele da se ovo dogodili slučajno i ne namjerno, da njegove riječi budu izrečene na određeni pjesnički metar. Sve ovo nije u suprotnosti sa činjenicom da on nije naučen pjesništvu, niti mu ono treba, a Allah Uzvišeni ga je podučio Kur‘anu, “laž mu je strana, bilo s koje strane, on je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga” (41:42), a ne pjesništvo, kao što su neki neznalice Kurejši tvrdili, niti izmišlja govor, niti čarolija.

Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Poslanika, s.a.v.s.: (609) “Da se nekome od vas utroba ispuni gnojem boje je nego da se ispuni pjesništvom.” Izdvaja se ovim hadisom, a sened mu odgovara uvjetima koje postavljaju dvojica šejhova (Buharija i Muslim) koji ga ne navode. Postoji i pjesništvo koje je legitimno, a to je ono u kome se izruguje mušricima, kojim su se bavili islamski pjesnici poput Hassan ibn Sabita, Ka’ba ibn Malika, Abdullah ibn Revaha i drugih, neka je Allah zadovoljan svima. Neko sadrži mudrosti i pouke i moralne vrline, što se može naći i u poeziji nekih džahijjetskih pjesnika, među kojima je i Umeje ibn Ebis-Salt, za koga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (607) “Njegova poezija je povjerovala, ali mu srce nije vjerovalo.” Ebu-Davud prenosi u hadisu Ubej Ka’ba, Burejde ibn El-Husajba i Abdullaha ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (608) “U nekom izražavanju ima čarolije, a u nekoj poeziji mudrosti.” Stoga Uzvišeni veli: “Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči,” tj.ne odgovara mu. “ovo je samo Pouka, Kur’an jasni. “Tj. ovo čemu smo ga podučili samo je”pouka i Kur‘an jasni”, tj. jasan je onome ko o njemu razmišlja. Stoga Uzvišeni veli: “Da opominje onoga ko živ je”, tj. da ovoj Kur‘an opomene sve žive na zemlji. “Da njime vas i one do kojih on dopre opominje.” (6:19) Njegovom opomenom okoristit će se onaj živoga srca i prosvijetljenoga uma. “I da zasluže kaznu nevjernici”, tj. on je milost vjernicima, a dokaz protiv nevjernika.
Kako oni ne vide da Mi sami , od onoga što su Naše ruke učinile, njima stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici! /71/ i da smo im dali da se njome služe – na nekima jašu, a nekima se hrane, /72/ i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni, /73/

 Uzvišeni spominje da je ljudima stvorio stoku kao blagodat i da ju je potčinio njima, “i da oni njome raspolažu kao vlasnici”, tj. da im je ona krotka, tako da se karavana od stotinu deva kreće pod vodstvom jednoga djeteta. “Na nekima jašu, a nekima se hrane”, tj. neke jašu na putovanjima i neke im prenose teret na različite strane,a ako hoće kolju je. “I druge koristi od nje imaju”, tj. od vune, kostrijeti i dlake prave prostirke i korisne stvari. “I mlijeko,” pa zašto ne vjeruju da je Jedan Onaj Koji je sve stvorio i potčinio? I zašto Mu druge pridružuju?

već pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti; /74/ oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska. /75/ I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što oni kriju i ono što pokazuju./76/

Uzvišeni Allah osuđuje mušrike što uz Allaha smatraju Njemu ravnim druga božanstva, očekujući da ih ona pomognu, daju im nafaku i približe ih Allahu. “Oni im međutim, neće moći pomoći”, tj. božanstva nisu u stanju pomoći one koji ih obožavaju, preslaba su za to, suviše malobrojna i neznatna, čak ni sebe ne mogu pomoći, niti se osvetiti onome koji im hoće nanijeti zlo, jer su ona predmeti koji ne čuju, niti razumiju. Riječi Uzvišenog: “A oni su njima poslušna vojska”, tj. prilikom polaganja računa ovi kipovi će biti na Sudnjem danu sakupljeni kada oni koji ih budu obožavali budu polagali račun. To će biti izražajnije u uspostavljanju dokaza protiv njih. “I nek te ne žaloste riječi njihove”, tj. njihovo utjerivanje u laž i nevjerovanje u Allaha. “Mi, doista, znamo i ono što oni kriju i ono što pokazuju”, tj. Mi znamo sve o njima, kaznit ćemo ih za ono što pripisuju na Dan kada neće ni jedna sitnica, niti krupnica njihovih djela promaći, već će im sve što su i prije i kasnije radili biti predočeno.

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, /77/ i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti, kad budu truhle?” /78/ Reci: “Oživiće ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, /79/ Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”/80/

Mudžahid, Ikrime, Urve Ibn Ez-Zubejr, Es-Suddi i Katade vele: (609) “Došao Ubej Ibn Halef, Allah ga prokleo, Božijem Poslaniku, s.a.v.s., noseći u rucu truhlu kost, mrveći je i rasipajući po zraku, pa rekao: “O Muhammede, ti tvrdišda će Allah ovo oživiti?!” On reče: “Da, Uzvišeni Allah će te usmrtiti, potom proživiti, a potom odvesti u Vatru.” Tada su objavljeni ovi ajeti sa kraja Jasina: “Zar ne vidi čovjek da ga mi od kapi sjemena stvaramo…” Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn Abasa da je rekao: “El-Asi ibn Vail uzeo je kost u mekanskoj dolini…” i spomenuo ovaj hadis. Svejedno da li su ovi ajeti objavljeni u vezi sa Ubej ibn Halefom ili El-Asi Ibn Vailom, oni su općeniti i odnose se na svakoga ko niječe proživljavanje. “Da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni neprijatelj”, tj. zar onaj ko niječe proživljavanje ne može izvući dokaz za ponovno proživljavanje iz prvog, jer je Allah u početku stvorio čovjeka od kapi hude tekućine, kao što Uzvišeni veli: “Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljalmo do roka određenog?”(77:20-22)

Zar Onaj Ko ga je stvorio iz te neznatne tekućine nije u stanju ponovno ga stvoriti nakon smrti? “I Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživiti kosti, kada budu trule?’”, tj. smatra nemogućim da će Uzvišeni Allah, Koji posjeduje veličanstvenu moć kojom je stvorio nebesa i Zemlju, oživiti istruhla tijela, a zaboravlja sebe i činjenicu da ga je Uzvišeni Allah stvorio iz ničega, te iz samoga sebe može saznati nešto što je daleko veće od onoga što on niječe, negira i ne priznaje. “Oživiće ih Onaj koji ihj je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio”, tj. zna za sve kosti na čitavoj Zemlji, gdje su se raspršile. Imam Ahmed prenosi od Ukbe Ibn Amra da je rekao Huzejfi: (610) “Zar nam nećešpričati šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?” pa je rekao: “^uo sam ga da veli ‘Nekom čovjeku došla smrt”. Vidjevši da mu nema više života, oporučio je svojima: ‘Kada umrem, skupite mnogo granja, naložite vatru, pa kada ona izgori moje meso i dođe do kostiju pa ih ispržite, uzmite to, stucite ga i raspite ga u moru.’ To su i učinili, pa ga je Uzvišeni Allah kod Sebe sakupio i rekao mu: ‘Zašto si to uradio?’ On reče: ‘Iz straha od Tebe.’, pa mu je Uzvišeni Allah oprostio.” Amir veli: “I ja sam ga, s.a.v.s., čuo kako veli to i jošda je bio pljačkašgrobova.” Navode ga u oba “Sahiha”. “Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njime potpaljujete”, tj. Koji je ovo drvo stvorio od vode, pa je postalo zeleno i sočno sa plodovima, a zatim učinio da se ono sasuši i da se njime potpaljuje vatra. On je isto tako u stanju učiniti šta hoće, ništa ga ne može spriječiti.
Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; /81/ i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to reken: “Budi!” – i ono bude. /82/ Pa neka je Uzvišen Onaj u Cijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!/83/

Islamski sanovnik

Uzvišeni skreće pažnju na Svoju moć oličenu u stvaranju sedam nebesa i zemalja i onoga što je u njima i između njih i upućuje da ovim dokazuje istinitost oživljavanja tijela, kao što stoji i u Njegovim riječima: “Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće, nego stvaranje ljudskog roda.”(40:57) Ovdje Uzvišeni veli: “Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične?”, tj. slične ljudima, da ih ponovo stvori kao i prvi put. “Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući, i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude”, tj. za bilo šta On naređuje samo jedanput, nije potrebno da to ponovi ili potvrdi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (611) ‘Uzvišeni Allah veli: ‘Robovi moji, svi ste vi griješnici osim onoga koga Ja poštedim. Stoga tražite oprosta od Mene, oprostit ću vam. Svi ste vi siromašni osim onoga koga Ja obogatim. Ja sam Darežljiv, Veličanstven. Cinim šta hoću.

Moje davanje su riječi, Moja kazna su riječi, kada hoće nešto, samo kaže: Budi: i ono bude. “Pa neka je hvaljen Onaj u Cijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti”, tj. čistota, uzvišenost i pošteđenost od svega lošega pripadaju Vječno Zivome Uzdržavatelju, Koji upravlja nebesima i zemljom i Kome se sve vraća. Negovo je stvaranje, Njegovo je da naređuje, Njemu će se vratiti robovi na Sudnjem danu, pa će svakoga nagraditi po njegovim djelima. On je Pravedni Davalac blagodati. Riječi Uzvišenog: “Pa neka je Uzvišen Onaj u Cijoj je ruci vlast nad svim,” su poput riječi Uzvišenog: “Reci: ‘U čijoj je ruci vlast nad svim?’”(67:1) i: “Uzvišeni je Onaj u čijoj je ruci vlast.(23:88) “El-Mulk” i El-Melekut” istog su značenja, kao i “Rahmeh” i “Rahamut”, “Rehbeh i “Rehebut, “Džebr” i “Džeberut”. Neki ljudi smatraju da je “Mulk” u domenu tjelesnog, a “Melekut” u sferi duhovnog. Ispravno je prvo mišljenje, koje zastupa većina mufessira. Ebu-Davud prenosi od Avf ibn Malika el-Ešdže’ija da je rekao: (612) “Jedne noći sam bdio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je, klanjajući noćni namaz, učio poglavlje “El-Bekare”. Kad god bi naišao na ajet u kom se spominjala milost, zastao bi i molio, a kad god bi naišao na ajet u kom se spominjala kazna, tražio bi utočište. Zatim je činio ruku’ koliko i kijam, govoreći na ruku’u: “Subhane zildžeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-azameti”, zatim je na sedždi govorio slično tome. Zatim je ustao, pa učio poglavlje “Alu-Imran”, potom je učio poglavlje po poglavlje”. Prenose ga Et-Tirmizi u djelu “Eš-Šamail” i “En-Nesai” kao hadis Muavije ibn Saliha.

Zašto je sura Jasin nazvana srcem Kur’ana

Božiji Poslanik, s.a.v.s., često je ukazivao na blagodati kako cijelog Kur’ana, tako i pojedinih njegovih dijelova, poput Ajetu-l-kursijj kao najvećeg ajeta i objašnjenja najvećeg Božijeg imena ili njegovih, a.s., riječi da je sura Ihlas jednaka trećini Kur’ana. „A on ne govori po hiru svome“, kaže Allah, dž.š., u Kur’ana za Svog Miljenika. Hadis koji se analizira u ovom tekstu jeste onaj koji govori o suri Jasin kao srcu Kur’ana. „Svaka stvar ima srce, a srce Kur’ana je sura Jasin“

U djelu „Dragulji Kur’ana“, Gazali objašnjava šest osnovnih ciljeva Kur’ana koji se prelijevaju kroz ajete i sure. Prvi cilj objašnjava spoznaju Božije Biti, Njegovih sifata i Njegovih djela. Drugi cilj objašnjava definiciju Puta koji vodi Uzvišenom Allahu. Ovaj put nužno podrazumijeva sjećanje na Njega (zikr) i suprotstavljanje onome što odvraća od Njega. Treći cilj definiše stanja prilikom prispijeća, tj.sadrži spominjanje užitaka i blagodati koje će susresti oni koji su prispjeli, odnosno spominjanje poniženja i kazne koje će susresti oni koji su zaklonjeni od Njega zato što su zanemarivali Put. Četvrti cilj nas upoznaje sa stanjima onih koji putuju (najčešće su iskazani u kazivanjima o vjerovjesnicima i evlijama) i onih koji poriču Allaha i koji su skrenuli sa Njegova puta. Peti cilj sadrži argumente i rasprave nevjernika (protiv istine) i jasno objašnjenje njihova poniženja putem očiglednih dokaza i otkrivanja njihove uobraženosti i neistine. I, konačno, šesti cilj govori o granicama propisa.

Ukoliko pristupimo suri Jasin kroz ove ciljeve, uvidjet ćemo da ona sadrži sva ova nabrojana blaga, odnosno ciljeve koji se prelijevaju kroz cijeli Kur’an.

Prvi cilj

„’Mir vama’, biće riječi Gospodara Milostivog.“

„Reci: ‘Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio. Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući. Kada nesšto hoće, on samo za to rekne: ‘Budi!’, i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti.!“

Drugi cilj

„Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Milostivog se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom.“ „Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,“

Treći cilj

„Stanovnici Dženneta uživaće tog dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.“ „A vi, o grješnici, danas se odvojite! (…) Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, pržite se sada u Njemu zato što niste vjerovali.“

Četvrti cilj

„Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: ‘Mi smo vama poslani!’. ‘Vi ste ljudi kao i mi’, oni odgovriše, ‘Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite’.“

Peti cilj

„Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu. (…) Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što ne znaju.“

Šesti cilj

 „A kada im se kaže: „Udjeljujte od onoga što vam Allah daje“, onda nevjernici govore vjernicima: „Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!“ Tumačeći ovaj ajet, Begavi u svom tefsiru, navodi da su vjernici govorili nevjernicima Mekke da udjeljeuju siromašnima na što su oni odgovarali: „Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti?“ Ovo što su oni smatrali je pogrešno, jer je Allah neka stvorenja učinio bogatim, a neka siromašnim iskušenja radi, i bogatima je naredio udjeljivanje.

I na kraju, zašto poređenje sure Jasin sa srcem Kur’ana? Onako kako srce šalje krv u sva tkiva i organe tijela, tako sura Jasin dopire do svih ciljeva koje Kur’an sadrži.

Korišteni izvori: N-UM, mudrost.ba, Tefsir ibn Kesir

Add comment

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.